A. PRAVILA IJEKAVSKOG IZGOVORA

I

23. -- a) Prema dugome e ekavskog (i dugome i ikavskog) izgovora u ijekavskom mjesto dugog jata po pravilu imamo ije:

blijed, bijelo, dijelak, donijeti, ¾drijelo, ¾drijebe, zahtijevati, korijen, lijeènik, mijeh, mije¹ati, nijem, Nijemac, podnijeti, podsmijeh, prijevor, rijeka, snijeg.

b) Ipak ima sluèajeva u kojima mjesto jata imamo dugo je (je[-]). Ti su sluèajevi:

1) gen. mn. imenica svih rodova u kojih u nom. jedn. imamo je:

vje[^]ra[-] (prem vje["]ra), dje[^]la[-] (prema dje["]lo), ko["]lje[-]na[-] (prema ko[\]ljeno), u["]vje[-]ta[-] (prema u[\]vjet);

2) oblici rijeèi gdje se kratki slog duljio zato ¹to se nalazio ispred dva suglasnika od kojih je prvi bio neki sonant (n, l, lj, r ili v):

za[/]sje[-]nka, za[/]sje[-]nku (prema za[/]sjenak), poljo[\]dje[-]lca (prema poljo[\]djelac), pone[\]dje[-]ljka (prema pone[\]djeljak), ino[`]vje[-]rca (prema ino[\]vjerac), pri[/]dje[-]vka (prema pri[/]djevak), ra[/]zmje[-]rka (prema ra[/]zmjerak);

3) oblici glagolskog priloga pro¹log:

vi["]dje[-]v¹i (prema vi["]djeti), izgo[`]rje[-]v¹i (prema izgo[`]rjeti), pretr[/]pje[-]v¹i (prema pretr[/]pjeti), pa tako i vi["]dje[-]v, pretr[/]pje[-]v;

4) neke izvedenice koje su postale od osnovne rijeèi s kratkim slogom:

ko[`]lje[-]nce ili kolje[/]nce (prema ko[`]ljeno), sje[^]nka (prema sje["]na), Ne[`]dje[-]ljko (prema ne[\]djelja), za[/]mje[-]rka (prema za[`]mjeriti);

5) rijeèi odmila (hipokoristici) izvedene od osnove s kratkim jatom:

dje[/]do (:dje["]d), dje[/]¹o (:dje["]ve[-]r), dje[/]va (:dje[`]vo[-]jka), Stje[/]po (:Stje["]pa[-]n), Vje[/]ko (:Vje["]koslav);

6) nesvr¹eni glagoli izvedeni prema rijeèima m{j}esto, m{j}era, sjesti:

namje¹tati, premje¹tati (prema namjestiti, premjestiti), zamjerati, pomjerati, odmjerati (prema mjeriti), zasjedati, presjedati (prema zasjesti, presjesti).

Inaèe se u takvih glagola slog s nekada¹njim jatom redovno produ¾uje u izgovoru, pa se i pi¹e:

nasijecati, popijevati, zadijevati, zahtijevati, zapovijedati, odolijevati.

7) Mjesto dugog jata u ijekavskom izgovoru imamo je i u nekim pojedinaènim rijeèima koje su izvedene od kratke osnove:

vje[/]rnost (:vje["]ran), vje[/]¹tac (:vje["]¹tica), ravnomje[/]rnost (:mje["]ra), starje[/]¹tvo (:starje[`]¹ina).

Bilje¹ka. -- Rijeè gnjev na ¹tokavskom podruèju ima dvojaku du¾inu: gnje[^]v i gnje[/]v. A kao gnje[^]v izgovara se i pi¹e i: gnje[^]van, gnje[/]viti, gnje[^]vi[-]m i gnje[/]vlje[-]nje.

II

24. -- U ijekavskom je narjeèju redovna zamjena kratkog jata je:

vjera, djelo, mjesto, mjera, sjena, sjesti, pjevati, mjed, nasljeðe, Njemica, ozljeda, spjev, svjestan, zjenica, ¾ljebiæ.

Ovo pravilo je mnogo dosljednije od onoga prvog. Bez obzira na to da li je izvedena rijeè od duge ili kratke osnove, u ijekavskom izgovoru imamo je kada god je slog s nekada¹njim jatom kratak.

25. -- Prema jednim oblicima rijeèi s dvoslo¾nom zamjenom u drugim imamo zamjenu sa je:

1) u promjeni imenica srednjega roda s osnovom na suglasnik (t ili s):

ðeteta: dijete, zvjereta: zvijere, tjelesa: tijelo;

2) u mno¾ini (s nastavkom -ovi, -evi) dvoslo¾nih imenica s kratkosilaznim akcentom u jednini i mno¾ini:

bje["]sovi prema bi["]jes i bi["]jesa cvje["]tovi " cvi["]jet i cvi["]jeta svje["]tovi " svi["]jet i svi["]jeta mje["]hovi " mi[i]jeh i mi["]jeha cje["]povi " ci["]jep i ci["]jepa.

26. -- U imenica pak koje prema kratkosilaznom akcentu nominativa jednine u mno¾ini imaju kratkouzlazni akcenat -- vrijednost jata je i u oblicima mno¾ine dvoslo¾na:

kao li["]jek, lije[`]ka tako i lije[`]kovi " bri["]jest, brije[`]sta " " brije[`]stovi " di["]o, di["]jela " " dije[`]lovi " vi["]jek, vi["]jeka " " vije[`]kovi, ali i vje["]kovi.

27. -- Dalje se skraæivanje vr¹i: