A. PRAVILA IJEKAVSKOG IZGOVORA

I

23. -- a) Prema dugome e ekavskog (i dugome i ikavskog) izgovora u ijekavskom mjesto dugog jata po pravilu imamo ije:

blijed, bijelo, dijelak, donijeti, zdrijelo, zdrijebe, zahtijevati, korijen, lijecnik, mijeh, mijesati, nijem, Nijemac, podnijeti, podsmijeh, prijevor, rijeka, snijeg.

b) Ipak ima slucajeva u kojima mjesto jata imamo dugo je (je[-]). Ti su slucajevi:

1) gen. mn. imenica svih rodova u kojih u nom. jedn. imamo je:

vje[^]ra[-] (prem vje["]ra), dje[^]la[-] (prema dje["]lo), ko["]lje[-]na[-] (prema ko[\]ljeno), u["]vje[-]ta[-] (prema u[\]vjet);

2) oblici rijeci gdje se kratki slog duljio zato sto se nalazio ispred dva suglasnika od kojih je prvi bio neki sonant (n, l, lj, r ili v):

za[/]sje[-]nka, za[/]sje[-]nku (prema za[/]sjenak), poljo[\]dje[-]lca (prema poljo[\]djelac), pone[\]dje[-]ljka (prema pone[\]djeljak), ino[`]vje[-]rca (prema ino[\]vjerac), pri[/]dje[-]vka (prema pri[/]djevak), ra[/]zmje[-]rka (prema ra[/]zmjerak);

3) oblici glagolskog priloga proslog:

vi["]dje[-]vsi (prema vi["]djeti), izgo[`]rje[-]vsi (prema izgo[`]rjeti), pretr[/]pje[-]vsi (prema pretr[/]pjeti), pa tako i vi["]dje[-]v, pretr[/]pje[-]v;

4) neke izvedenice koje su postale od osnovne rijeci s kratkim slogom:

ko[`]lje[-]nce ili kolje[/]nce (prema ko[`]ljeno), sje[^]nka (prema sje["]na), Ne[`]dje[-]ljko (prema ne[\]djelja), za[/]mje[-]rka (prema za[`]mjeriti);

5) rijeci odmila (hipokoristici) izvedene od osnove s kratkim jatom:

dje[/]do (:dje["]d), dje[/]so (:dje["]ve[-]r), dje[/]va (:dje[`]vo[-]jka), Stje[/]po (:Stje["]pa[-]n), Vje[/]ko (:Vje["]koslav);

6) nesvrseni glagoli izvedeni prema rijecima m{j}esto, m{j}era, sjesti:

namjestati, premjestati (prema namjestiti, premjestiti), zamjerati, pomjerati, odmjerati (prema mjeriti), zasjedati, presjedati (prema zasjesti, presjesti).

Inace se u takvih glagola slog s nekadasnjim jatom redovno produzuje u izgovoru, pa se i pise:

nasijecati, popijevati, zadijevati, zahtijevati, zapovijedati, odolijevati.

7) Mjesto dugog jata u ijekavskom izgovoru imamo je i u nekim pojedinacnim rijecima koje su izvedene od kratke osnove:

vje[/]rnost (:vje["]ran), vje[/]stac (:vje["]stica), ravnomje[/]rnost (:mje["]ra), starje[/]stvo (:starje[`]sina).

Biljeska. -- Rijec gnjev na stokavskom podrucju ima dvojaku duzinu: gnje[^]v i gnje[/]v. A kao gnje[^]v izgovara se i pise i: gnje[^]van, gnje[/]viti, gnje[^]vi[-]m i gnje[/]vlje[-]nje.

II

24. -- U ijekavskom je narjecju redovna zamjena kratkog jata je:

vjera, djelo, mjesto, mjera, sjena, sjesti, pjevati, mjed, nasljedje, Njemica, ozljeda, spjev, svjestan, zjenica, zljebic.

Ovo pravilo je mnogo dosljednije od onoga prvog. Bez obzira na to da li je izvedena rijec od duge ili kratke osnove, u ijekavskom izgovoru imamo je kada god je slog s nekadasnjim jatom kratak.

25. -- Prema jednim oblicima rijeci s dvosloznom zamjenom u drugim imamo zamjenu sa je:

1) u promjeni imenica srednjega roda s osnovom na suglasnik (t ili s):

djeteta: dijete, zvjereta: zvijere, tjelesa: tijelo;

2) u mnozini (s nastavkom -ovi, -evi) dvosloznih imenica s kratkosilaznim akcentom u jednini i mnozini:

bje["]sovi prema bi["]jes i bi["]jesa cvje["]tovi " cvi["]jet i cvi["]jeta svje["]tovi " svi["]jet i svi["]jeta mje["]hovi " mi[i]jeh i mi["]jeha cje["]povi " ci["]jep i ci["]jepa.

26. -- U imenica pak koje prema kratkosilaznom akcentu nominativa jednine u mnozini imaju kratkouzlazni akcenat -- vrijednost jata je i u oblicima mnozine dvoslozna:

kao li["]jek, lije[`]ka tako i lije[`]kovi " bri["]jest, brije[`]sta " " brije[`]stovi " di["]o, di["]jela " " dije[`]lovi " vi["]jek, vi["]jeka " " vije[`]kovi, ali i vje["]kovi.

27. -- Dalje se skracivanje vrsi: